Invervju sa Prof. dr Saša Vujnović

Zašto je izbor Vašeg studiranja bila medicina?

Mogu reći da sam relativno dugo bio neodlučan po pitanju moje profesije, te sam između ostalog upravo zbog mogućnosti odlaganja ove važne životne odluke i upisao gimnaziju koja je omogućavala upis različitih fakulteta. Moram da priznam da je pritisak porodice bio ka tehničkim naukama jer potičem iz inžinjerske porodice.

Kada se primakao kraj četvrtog razreda gimnazije znao sam da profesionalni život želim posvetiti nečemu što bitno može uticati na ljudske živote i medicina je bila logičan izbor.

Jedno vrijeme sam razmišljao i o filmskoj režiji i neobično je da sam birajući sasvim drugi profesionalni put završio okružen slikama, naravno medicinskim, a ne filmskim.

Šta Vas je motivisalo da radiologija bude Vaša specijalizacija?

Sticaj okolnosti i pokazaće se dobar savjet prijatelja. Moja želja je bila da se bavim ginekologijom i ubrzo nakon završetka studija sam se zaposlio u Opštoj bolnici Gradiška na odjelu za ginekologiju. Nažalost, nakon ranjavanja 1993. godine, ginekologija nije bila više opcija i počeo sam da razmišljam o drugim specijalnostima, prvenstveno psihijatriji.Na moju sreću, dr Slavko Manojlović , tada još mlad ljekar, danas jedan od naših najpoznatijih ortopeda, a u ovom slučaju najvažnije, moj dobar prijatelj , je jedan dan došao kod mene i rekao da je puno razmišljao o meni i da smatra da je radiologija najbolji izbor za mene. Ko zna Slavka, zna da je minimum pameti da ga poslušate tako da sam i ja to učinio. Srećom, splet okolnosti me je doveo na VMA gdje sam proveo cijelu specijalizaciju pod mentorskom palicom prof.Ljubomira Lišanina, koji je po mom mišljenju jedan od najznačajnih srpskih radiologa i koji je presudno uticao na moj profesionalni razvoj.

Ukratko, Vaš najveći izazov kada je radiologija u pitanju?

Svi mi koji se bavimo radiologijom znamo da je najveći izazov u radiologiji da ogromnu količinu informacija koje danas sadrži većina radioloških pregleda , pretvorimo u razumljiv tekstualni nalaz koji će sadržavati klinički relevantne informacije neophodne za adekvatan tretman pacijenta, i sve to u kontekstu pacijentove kliničke slike. To zahtijeva spoj znanja iz medicine, fizike i tehnologije te stalno usavršavanje i dopunjavanje znanja . Ne manje velik izazov moderne radiologije prestavlja i povećanje broja pregleda, sve kompleksnije radiološke pretrage i sve veća složenost slučajeva. Na kraju, ali ne i najmanje važno veliki izazov predstavlja i to što živimo u vremenu kada je neodređenost neprihvatljiva i kliničarima i pacijentima što nas stavlja u nezavidan položaj. Danas , svi od radiologa očekuju definitivan odgovor, što je bez obzira na silovit razvoj ove grane, koji je po mom mišljenju, bez presedana u istoriji medicine, još uvijek često nije moguće.

Koliki je značaj MRI u dijagnostici oboljenja?

Magnetna rezonancija je vjerovatno najsofisticiraniji uređaj koji se danas široko koristi u svakodnevnoj kliničkoj praksi i pri tom ne mislim samo na radiologiju. Interakcija magnetnog polja, protona vodonika i radiofrekventnih talasa omogućuje prikaz anatomskih struktura i patoloških procesa sa izuzetnom senzitivnošću i specifičnošću. Tipizacija tkiva je oduvijek bila veliki adut ove tehnologije. Upravo zbog toga MR je odmah nakon otkrića postao vodeća dijagnostika oboljenja centralnog nervnog sistema. MR ne samo da vizualizuje tumore, ishemijske moždane udare i krvarenja, određuje hemijski sastav pojedinih promijena u mozgu i kičmenoj moždini već pruža i funkcionalne informacije, na primjer, pokazujući koja su područja mozga aktivna u različitim situacijama. I u ostalim dijelovima tijela MR je nadmašio druge tehnologije u mnogim dijagnostičkim situacijama. Dok se većina patologija može videti i na KT i na MR skeniranju, MR je obično superiorniji kada je u pitanju tkivna tipizacija patoloških lezija. Zbog toga gastroenterolozi, onkolozi, hirurzi i drugi specijalisti koji žele da znaju šta se dešava u jetri, slezini ili prostati se često odlučuju za MR umesto KT pregleda. Još jedna ključna oblast za MR je kardiovaskularni sistem. MR srca ne samo da superiorno prikazuje anatomija zidova komora i srčanih zalistaka već omogućuje i prikaz srčane akcije u realnom vremenu što sve može biti dopunjeno podacima o perfuziji i karakteristikama tkiva. Konačno, MRI je zlatni standard kada su u pitanju pitanja u vezi sa patologijama mekih tkiva u mišićno-skeletnom sistemu, bilo da se radi o ligamentima, hrskavicama ili mišićima. A pošto je MRI tehnologija koja ne zahteva ni zračenje ni radioaktivne markere, to je dijagnostički metod izbora kod djece u gotovo svakom slučaju osim preloma kostiju.

Nažalost, Republika Srpska je dosta kasnila u uvođenje MR dijagnostike u kliničku praksu što možemo opravdati kompleksnom političko -ekonomskom situacijom u post ratnom periodu. Morali smo dugo čekati, sve do 2006. godine kada je instaliran prvi uređaj u javnom sistemu zdravstva Republike Srpske. Nadam se da sam i sam bar malo doprinijeo činjenici da danas na teritoriji Republike Srpske imamo čak 19 MR uređaja, od toga 7 u vlasništvu javnih ustanova.

Šta je potrebno da bi ste bili uspješni
dijagnostičar na MRI?

Za početak, potrebni su naravno formalni preduslovi da bi se uopšte bavili MR dijagnostikom , odnosno završen medicinski fakultet i specijalizacija iz radiologije. Naravno, iskustvo u radu sa MR-om je od neprocijenjivog značaja kao i dobro poznavanje softvera za obradu slike. Ne manje važne su i komunikacione vještine, osjećaj za timski rad te na kraju, ali zasigurno ne i najmanje važno da imate empatiju i da poštujete pacijente. Ovdje bih volio da naglasim nešto što je često pogrešno shvaćeno čak i usko medicinskim krugovima. Radiologija je klinička grana i bez dubokog poznavanja klinike ne možete biti dobar radiolog. Danas, kada učimo mlade radiologe , učimo ih ovakvom kliničkom pristupu, odnosno da bez dubokog poznavanja anatomije, patologije i patofizologije ne mogu da budu dobri radiolozi. Ukratko da bih uradio kvalitaten ultrazvučni pregled abdomena (koji je danas vjerovatno najpotcjenjeniji radiološki modalitet , na moju veliku žalost) potrebna mi je ista količina medicinskog znanja koja mi je potrebna na za MR pregled abdomena, dok sama pojavnost određene patologije na UZ i MR pregledu predstavlja najmanji problem za dobro obučenog radiologa.

Značaj i uloga timskog rada, radiolog/inžinjer medicinske radiologije/medicinska sestra?

Timski rad je esencijalan za uspješno liječenje pacijenata u skoro svim granama medicine, ali nekako je to u radiologiji možda i najizraženije. Uostalom, znamo da je svaki lanac snažan koliko i njegova najslabija karika. U radiologiji, timski rad je posebno važan jer radiološke procedura zahtijevaju visoki nivo koordinacije i komunikacije . Svi članovi radiološkog tima, radiolozi, inženjeri medicinske radiologije i medicinske sestre imaju važne uloge u tretmanu pacijenata i bez dobro obučenog i uigranog tima nema dobrih rezultata.

Po mom dubokom mišljenju savremena radiologija, s obzirom na tehnološki razvoj bez presedana u istoriji medicine i sve veću količinu radioloških pregleda koje izvodima na beskonačnom nizu pacijenata je nemoguća bez vrlo jasno definisane podjele odgovornosti i dužnosti što i jeste suština timskog rada. Sa druge strane, svi oni koji su imali priliku da rade u okruženju dobro struktuiranog timskog rada znaju da se na taj način znatno povećava efikasnost, jer se zadaci pravilno podjele između članova tima, dok razmjena ideja i stavova znatno povećava kreativnosti inovativnost. Ukoliko se članovi tima međusobno pomažu i podržavaju to rezultira većom preciznošću i kvalitetom rada., dok razmijena ideja i stavova unutar tima povećava kreativnost i inovativnost.

Moje iskustvo mi takođe govori da dobro organizovan timski rad sa preciznom podjelom zadataka i odgovornosti u znatnoj mjeri smanjuje stres kojem smo svakodnevno izloženi te povećava motivaciju svake karike tima što i te kako doprinosi boljem tretmanu naših pacijenata.

Kao uprofesor u nastavi, da li je potrebno nešto mijenjati kada su u pitanju vaši prvi saradnici, mislim na inženjere medicinske radiologije?

Nadam se da je u medicinskoj i široj zajednici konačno postoji široko razumijevanje da je srednjoškolsko obrazovanje nedovoljno za upravljanje kompleksnim radiološkim spravama i da jedino fakultetski obrazovani inženjeri medicinske radiologije/radiološki tehnolozi mogu adekvatno odgovoriti izazovima modernih medicinkih tehnologija.

Prije nekoliko godina smo konačno uspjeli da na Medicinskom fakultetu u Bajoj Luci formiramo studijski program radiološke tehnologije. Diplomske akademske studije Radiološka tehnologija traju 4 akademske godine. Nastava na ovom studijskom programu sastoji se iz osnovne i izborne nastave. Ukupan broj predmeta na studijskom programu sa diplomskim radom je 44 od toga broj obaveznih predmeta je 38, broj izbornih predmeta je 5 plus diplomski rad. Studijski program Radiološka tehnologija obrazuje izlazni profil diplomirani radiološki tehnolog, 240 ECTS. To je program koji kroz određene bazične, zdravstvene i specifične stručne nastavne sadržaje omogućava studentima da steknu teorijska znanja i praktične vještine, te da stiču znanja iz oblasti informacionih tehnologija, istraživanja, rješavanje problema i donošenje odluka u timu radiološke dijagnostike, radioterapije i nuklearne medicine. Ono što je veoma bitno da želimo da nastavu na ovom programu od nas radiolog preuzmu inženjeri medicinske radiologije/radiološki tehnolozi. Na UKC RS već imamo nekoliko inženjera koji vode studentske vježbe i koji su svi upisali postdiplomske studije .Nadamo se da će u skoroj budućnosti oni predstavljati nastavnu bazu ovog studijskog programa.

Nezaobilazno pitanje, kako zaustaviti odlazak stručnih, mladih i edukovanih kadrova iz ove oblasti i kako promijeniti taj trend?

Svijet radiologije nije izolovano ostrvo i naravno da djelimo sve trendove sa društvom u kojem živimo.

Migracije ljekara i drugih medicinskih radnika, samim tim radiologa i inženjera medicinske radiologije su rezultat kombinacije jaza u ponudi i potražnji ljekarskih i drugih radnih mijesta u razvijenim zemljama te nezadovoljstva ljekara u zemljama u razvoju. Mnogi faktori su odgovorni za ovaj sociološki fenomen koji je sve izraženiji u posljednjim godinama, moguće i kao posljedica sve većeg uticaja medija i interneta na život pojedinca.

Procenjuje se da trenutno postoji nedostatak od oko 2,8 miliona ljekara širom sveta, što najveće reperkusije ima upravo na zemlje kao što je naša. Naime Republika Srpska je suočena sa dvostrukim problemom. Prvo i sama je suočena sa nedostatkom ljekara i drugo, veliki broj ljekara ima želju da napusti našu zemlju te svoju profesionalnu karijeru nastavi na drugom mjestu.

Socio-ekonomske i zdravstvene posljedice za zemlje kao što je naša, koje ljekari napuštaju, su devastirajuće, počevši od gubitka visoko i skupo školovanih profesionalaca preko gubitka direktnih finansijskih investicija pa sve do najvažnijeg, neumitnog posljedičnog povećavanja mortaliteta, odnosno gubitka života koje bi ljekari koji su emigrirali mogli da spasu da su ostali u zemlji svog porjekla.

Formula za zaustavljanje odlaska stručnjaka je jednostavna, ali vrlo teška za sprovođenje u život. Moramo stvoriti stimulativnu radnu atmosferu koja će uključivati adekvatne subvencije za školovanje te adekvatnu nagradu za kvalitetan rad. Mi moramo omogućiti mladim ljudima da imaju mogućnost da stalno unapređuju svoje vještine i da imaju mogućnost da napreduju u struci isključivo na temelju svojih profesionalnih kvaliteta. Što se tiče radiologije mislim da je potrebno da naša strukovna udruženja još u većoj mjeri promovišu radiologiju kao važnu i prestižnu struku sa cijem jačanja društvene uloge naše profesije što će motivisati mlade ljude da se opredijele za karijeru u radiologiji.

Molim za osvrt na tehničke opremljenosti Klinike za radiologiju u kojoj ste vi načelnik?

Zavod za kliničku radiologiju UKC RS sa 5 KT uređaja, 2 MR uređaja, angio salom, mnogobrojnim radiografskim, radioskopskim i ultrazvučnim uređajima je po opremljenosti potpuno ravnopravan sa najprestižnijim radiološkim odjelima bilo koje bogate zemlje. Prestižni MR uređaj GE Premier 3 koji smo nabavili prošle godine i koji smo instalirali u isto vrijeme kada i radiološki odjel Stanforda je prva instalacija uređaja takve klase u regionu (za mog znanja najbliži Banja Luci se nalazi u Cirihu), Dvoenergetski KT Siemens edge 384 koji smo instalirali krajem pretprošle godine je svakako biser u kruni svake univerzitetske radiologije. Ponosni smo na činjenicu da je tokom prošle godine poslije dužeg perioda došlo do porasta prodaje KT uređaja u SAD koja se povezuje sa prodorom dvoenergetskih KT uređaja, tako da smo u ovom slučaju bili pioniri na globalnom planu.

Gdje se nalazi Radiologija Republike Srpske u odnosu na okruženje i svijet kada je u pitanju kadar, prostor i oprema?

U razmišljanju o strategiji razvoja radiologije u UKC RS, pa i u Republici Srpskoj mnogo mi je pomogla teorija igara koja između ostalog sve igre (ili ljudske aktivnosti ) djeli na konačne i beskonačne. U konačnim igrama, poput košarke, fudbala ili šaha, igrači su poznati, pravila su fiksirana, a krajnja tačka je jasna. Pobednici i gubitnici se lako identifikuju. U beskonačnim igrama, poput medicine , politike ili samog života, igrači dolaze i odlaze, pravila su promenljiva, a nema definisane krajnje tačke. U beskonačnoj igri nema pobednika ili gubitnika: postoji samo napred i nazad. I ono što je mnogo važnije u beskonačnoj igri se takmičite sami sa sobom. Ukoliko na taj način pogledamo proteklih 30 godina koliko postoji Repblika Srpska gotovo da je neshvatljivo koliko smo otišli napred. U momentu proglašenja Republike Srpske na njenoj teritoriji se nalazi samo jedan KT i niti jedan MR uređaj. Danas, 30 godina kasnije sa 19 MR i 25 KT uređaja te 130 radiologa nema razloga da budemo nezadovoljni. Ako pak moramo da se uporedimo sa drugim (ipak je to u duhu našeg naroda ) postoji jednostavna metodologija određivanja denziteta, odnosno gustine radiološke opreme. Jednostavno saberemo 19 MR uređaja, 25 KT i jedan PET na teritoriji RS što daje ukupan broj od 45 što vjerovatno odgovara broju od 1 000 000 stanovnika koliko po nekim procjenama živi na našoj teritoriji. Prosjek u zemljama OECD (38 najbogatijih zemalja svijeta ) upravo iznosi 45 kao i u Republici Srpskoj. Broj od 13 radiologa na 100 00 stanovnika je potpuno isti kao u Francuskoj, a viši nego u npr. Njemačkoj, Danskoj ili Holandiji. Ukoliko ovaj podatak ukrstimo sa drugim, da Republika Srpska ima najmanje ljekara po broju stanovnika u Evropi jasno nam je koji je ovo uspjeh za našu struku.

Vaše mišljenje, kada je ova visokosofisticirana oprema u pitanju, da li je ona ravnomjerno zastupljena na svim prostorima Republike Srpske i šta uraditi da smanje priliv pacijanata i enormno veliki broj dijagnostičkih procedura na kliniku za radiologiju UKC BL?

U zemljama kao što je naša i nije pretjerano teško predvidjeti budućnost, jer naša budućnost je nečija daleka prošlost. Ono što mi doživljavamo kao enorman broj pacijenata je samo mala frakcija broja pacijenata u većini bogatih zemalja, bilo da računamo po ukupnom broju stanovnika, po broju modaliteta ili pak po broju radiologa. Naravno ne smijemo smetnuti sa uma da Republika Srpska po stanovniku za zdravstvo troši ispod 500 USD godišnje, dok Slovenija npr. troši 2100 USD ili pak Njemačka 4 500 USD. Ne vjerujem da bi kolege iz tih zemalja uopše mogle da funkcionišu sa našim budžetima. Naravno, naša tajna je u nevjerovatnoj požrtvovanosti svih naših kolega koji stoički trpe većinu pritisaka koje zdravstveni sistem nameće.

Što se tiče distribucije sofisticirane radiološke opreme na teritoriji Republike Srpske, moramo da priznamo da i tu stvari kreću u pravom smjeru . Rekonstrukcija UKC RS, završetak izgradnje novih bolnica u Bijeljini i Istočnom Sarajevu, skori završetak bolnice u Doboju te početak izgradnje bolnice u Trebinju, ustanova koje su sve opremljene sa respektabilnom radiološkom opremom je znatno promijenilo ovu sliku. Mislim da je u ovom momentu najveće pitanje obučenosti ljudi da opremu koristi na pravi način.

Koliki je značaj edukacije i održavanja radionica, simpozijuma i kongresa stručnjaka iz ove oblasti?

Edukacije, radionice, simpozijumi i kongresi imaju neprocjenjiv značaj za napredak i razvoj bilo koje struke, tako i naše. To su prilike da radiolozi i inžinjeri medicinske radiologije razmjene svoja iskustva, steknu nove vještine, da se informišu o najnovijim radiološkim trendovima. Osim naučno-stručnog karaktera ne smijemo zaboraviti da ovakvi skupovi imaju i veliku socijalnu vrijednost. To je prilika da sretnemo stare prijatelje i upoznamo nove koji pripadaju našem profesionalnom krugu, odnosno da osvježimo i proširimo naše profesionalne socijalne mreže bez kojih zasigurno nema napretka radiologije u cjelini. Na kraju, ali ne i najmanje važno, organizovanje ovakvih skupova povećava naš profesionalni ugled i promoviše našu profesiju u široj zajednici što opet povratno dodatno motiviše sve nas da prilježnije i bolje radimo svoj posao.

I za kraj, koja je Vaša poruka mladim ljudima koji žele da se bave medicinom, konkretno radiologijom?

Poruka mladim ljudima koji žele da se bave medicinom, konkretno radiologijom je da je ova oblast predstavlja izuzetno značajno i zanimljivo područje medicine . Radiologija je postala ključna za dijagnostiku i liječenje mnogih bolesti zahvaljujući primjeni najnovijih tehnologija i najnovijih otkrića na polju medicine. Ukoliko imaji interes za ovu oblast preporučujem da vrlo ozbiljno shvate svoje školovanje i da steknu što više znanja i iskustva. Takođe preporučujem da se pridruže relevantnim profesionalnim organizacijama i da sudjeluju u radionicama,simpozijumima i kongresima , kako bi unaprjedili svoje znanje i vještine. Na kraju , ne smiju da zaborave da smo mi tu zbog naših pacijenata i da uvijek vode računa o njihovom zdravlju i dobrobiti.